Kukci – Hexapoda ili Insecta

S obzirom da pčele ubrajamo u razred kukaca ili insekata, opisat će se u osnovnim crtama ovaj velik razred u životinjskom carstvu. Znanost koja proučava kukce naziva se entomologija. Općenito se može podijeliti na opću i sistematsku entomologiju. Opća entomologija bavi se proučavanjem anatomije, fiziologije, genetike, ekologije, dok sistematska entomologija proučava vrste kukaca. Osim ovih vrsta entomologije postoje još i primjenjena entomologija tj. veterinarska, šumarska ili poljoprivredna, medicinska i forenzička entomologija.
Kukce ubrajamo u koljeno člankonožaca (Arthropoda), koje je najmnogobrojnije koljeno u životinjskom svijetu. Obuhvaća približno 3/4 ili 72 % svih opisanih i poznatih životinjskih vrsta, a unutar člankonožaca razred kukca je najmnogobrojniji. Insekti su rasprostranjeni i prilagođeni životu na gotovo svakom dijelu planeta, od tropskih pa sve do polarnih područja. Pretežito su kopnene životinje, ima dosta slatkovodnih vrsta, i vrlo mali broj uz morsku obalu. Kukci sudjeluju u razgradnji organske tvari, oprašivači su bilja, prijenosnici su bolesti na čovjeka i životinje, štetnici na poljoprivrednim kulturama, paraziti na biljnim i životinjskim organizmima i čovjeku, grabežljivci štetnika, vrlo su kvalitetna hrana mnogobrojnim životinjama i nekim biljkama, a određene vrste služe čak i kao hrana čovjeku. Osim toga, čovjek koristi i njihove proizvode kao što je svila (dudov svilac), med, propolis, vosak, matična mliječ (pčela medarica).


GRAĐA KUKACA

Dužina kukaca je različita i varira od vrste do vrste. Najmanji dosada pronađeni kukci su iz porodice Mymaridae, mužjak parazitske osice Dicopomorpha echmepterygis veličine je 0,139 mm, dok najveći dosada pronađeni kukci su: južnoamerička sovica (Thysania agrippina) sa rasponom krila većim od 30 cm, zatim američki paličnjak (Phybalosoma acanthopus) veličine 26 cm, te predstavnici kornjaša (Titanus giganteus) i američki golijat (Dynastes hercules) dužine preko 17 cm.

Tjelesni pokrov ili kožni skelet pokriva čitavo tijelo kukca .Građen je od jednoslojnog epitela i kutikule koja se sastoji od hitina (kompleksnog polisaharida) koji daje čvrstoću kutikuli. U kukaca kutikula predstavlja egzoskelet ili vanjski kožni skelet na kojem se nalaze i tvorine kao što su ljuske i dlake.
Tijelo kukaca kao i u svih člankonožaca je člankovito, odnosno građeno od kolutića ili segmenata. Kod ličinki, segmenti su mekani i odvojeni udubinama, a kod odraslih kukaca segmenti su tvrdi, te spojeni mekanom kožom. Taj otvrdnuli dio kolutića se naziva sklerit.
Na tijelu razlikujemo 3 dijela: glava (caput), prsište (thorax) i zadak (abdomen).

Glava se sastoji od 6 kolutića na kojoj su još i jedan par ticala (antennae), jednostavne čeone oči (ocellae) i složene postrane oči ili facetirane, te tri para članaka usnog aparata. Usni aparat je prilagođen ovisno o vrsti grizenju, lizanju, sisanju i bodenju.

Prsište je građeno od 3 kolutića: prednji (prothorax), srednji (mesothorax) i stražnji (metathorax). Prsa u kukaca prije svega ima pokretačku funkciju. Razlog tome je što se na svakom kolutiću prsišta nalazi po jedan par nogu, pa ih je ukupno šest, po čemu su kukci i dobili ime (Hexapoda - grčka riječ, što znači šest nogu). Za razliku od beskrilaca u kojih se tijekom evolucije nisu razvila krila, krilaši na drugom i trećem prsnom segmentu imaju i po jedan par krila. Nekim krilašima je naknadno reduciran (npr. dvokrilcima) ili oba (npr. mravima radnicima) para krila. Noge se u kukaca s obzirom na funkciju mogu podijeliti na: noge za hodanje, skakanje, kopanje, veslanje, plivanje, penjanje, noge veslačice i noge grabljivice. Stoga im je i anatomska građa u odnosu na funkciju različita. Krila su trokutaskog oblika, a njihovo pokretanje omogućuju mišići na krilnoj bazi. Mogu biti bezbojna, prozirna ili različitih boja.

Zadak je građen od 11 kolutića i u njemu se nalazi najveći dio probavnog sustava i spolni organi. Ličinke mnogih kukaca, kao i odrasli kukci nekih primitivnijih ili nižih skupina mogu na zatku imati različite ekstremitete kao drške (styli) i nastavke (cerci) koji su ostaci abdominalnih ili trbušnih nogu.
Osim toga treba napomenuti, da se u kukaca početak tijela (vršni dio glave) naziva akron (acron), a završni dio zatka - telzon (telson).

RAZMNOŽAVANJE

Što se tiče razmnožavanja, kukci su gonohoristi (jednospolni organizmi koji stvaraju ili muške ili ženske spolne stanice). Uz amfigoniju (spolno razmnožavanje uz sudjelovanje spolnih gena oba roditelja), česta je i partenogeneza, i to u sva tri oblika: telitokija, amfitokija i arhenotokija. Partenogeneza je spolni način razmnožavanja, pri kojemu nastaje nova jedinka, ali ne dolazi do spajanja ženske spolne stanice sa spermijem. Telitokija je način razmnožavanja pri kojemu iz neoplođenih jaja nastaju samo ženke. Amfitokija je oblik partenogeneze u kojemu iz neoplođenih jaja nastaju oba spola, dok arhenotokijom iz oplođenih jaja nastaju ženske jedinke, a iz neoplođenih muške jedinke. Za pčelu je karakteristična arhenotokija. Mnogo rjeđa pojava je razmnožavanje neotenijom, npr. u termita. Ovim načinom razmnožavanja kukci spolno sazrijevaju i sposobni su se razmnožavati u stadiju ličinke. Kukci su obično vrlo plodni, pa tako ženka termita u 15 godina svog života svake dvije sekunde nese po jedno jaje, tj. snese do 30,000 dnevno. Vrlo rijetko se događa da ženka kukca odlaže samo po jedno jaje, kao što je slučaj u spolno razmnožavajuće generacije lisnih ušiju.

Iz jaja (ovum) izlaze ličinke (larva) koje još moraju proći određenu preobrazbu ili metamorfozu da bi se razvile u odrasle kukce (imago). Stoga većinom imaju i razne privremene ličinačke organe. Po tome se razlikuju tri tipa ličinki. Primarne ličinke nemaju ličinačkih organa, a potpuno su slični odraslim kukcima i žive istim načinom života. Sekundarne ličinke imaju malo ličinačkih organa i dosta su slične odraslim oblicima. Tercijarne ličinke s mnoštvom organa se bitno razlikuju od imaga. Zbog toga je i postembrionalni razvoj kroz koji kukci moraju proći različit. Beskrilci imaju primarne ličinke te se razvijaju bez preobrazbe, ametobolijom. Velik broj redova kukaca kao što su: obalčari, termiti, vretenci, vodencvjetovi imaju sekundarne ličinke, te prolaze različite oblike nepotpune preobrazbe (heterometabolija). Jedan od tih oblika je polupreobrazba (hemimetabolija), koja se ponekad smatra zajedničkim nazivom za sve oblike nepotpune preobrazbe. Pritom ličinke u svom razvoju moraju proći kroz određene promjene tako da postupno sve više liče imagu, gubeći npr. ličinačke organe i dobivajući krila. Preostali redovi kukaca, kao što su: opnokrilci, kornjaši, mrežokrilci, leptiri imaju tercijarnu ličinku, koja prolazi kroz potpunu preobrazbu (holometabolija). To su najrazvijeniji kukci, čija se ličinka prije nego što postane imago zakukulji, tako da oni imaju još jedan stadij u razvoju – kukuljicu ili pupa. Većina kukaca je oviparno, odnosno odlaže jaja, ali ima i kukaca koji su ovoviviparni (razvoj se u tijelu majke produljuje pa iz jajeta odmah izlazi ličinka ili odrasli kukac), zatim viviparni ili larviparni (rađaju žive mlade, tj. ličinke) i pupiparni (nakon rođenja se odmah zakukulje).

SISTEMATIKA

Do sada je opisano preko milijun vrsta kukaca, a smatra se da je broj vrsta znatno veći, između 4 i 5 milijuna. U suvremenoj se sistematici kukci dijele na osnovi položaja čeljusti na dva podrazreda: unutarčeljusnici (Entognatha ili Entotropha) i izvančeljusnici (Ectognatha ili Ectotropha), a u klasičnim su sistematikama podijeljeni prema tome imaju li krila na: podrazrede beskrilaca (Apterygota) i krilaša (Pterygota). Osim toga, sistematika u krilaša ide i dalje, pa su podijeljeni na: heterometabola (kukce s nepotpunom preobrazbom) i homometabola (kukce s potpunom preobrazbom).

Beskrilci su najprimitivniji kukci koji su primarno bez krila. Na kraju zatka imaju četinaste nastavke ili odskočnu vilicu (furca). Dišni sustav nekih vrsta je zakržljao, a u drugih je slabo razvijen, u obliku trahealnih čuperaka u prsištu. Usni aparat im je podešen za grizenje. Većinom žive na vlažnim i tamnim mjestima, mnogi su biljni štetnici, a ima ih i na kamenju obalnog područja mora.
Beskrilci su podijeljeni na pet redova: skokunci (Collembola), bezrepci (Protura), duplorepci (Diplura), ova tri reda pripadaju podrazredu unutarčeljusnika, dok pračeljusnici (Archeognatha) i četinaši (Zygentoma), ubrajamo zajedno sa svim krilatim kukcima u podrazred izvančeljusnika.

Sve krilaše možemo podijeliti na dva odijela: prakrilaše (Palaeoptera) i novokrilaše (Neoptera). Oba para krila prakrilaša jednake su vrste, a pri mirovanju im ostaju ispružena. Za razliku od njih, prvi par krila novokrilaša većinom ima funkciju pokrovnih krila, koja su pri mirovanju položena prema kraju tijela tako da ga pokrivaju. Usni aparat prakrilaša preobraženi su za grizenje. To su kukci čije se ličinke razvijaju u vodi, te imaju uzdušničke škrge, a važni su kao riblja hrana. Preobražaj u odrasli oblik ili imago, teče uglavnom hemimetabolno. Odjeli prakrilaša pripadaju dva nadreda, od kojih svaki sadrži samo po jedan red kukaca. Pa tako nadredu vodencvjetokrilaša (Ephemeroptera) pripada red vodencvjetova (Ephemeroidea), a nadredu vretencokrilaša (Odonaptera), red vretenaca (Odonata).

Novokrilaša je znatno više u odnosu na prakrilaše, pa su najprije podijeljeni na tri odsjeka: mnogonovokrilaše, malonovokrilaše i slabonovokrilaše. Gotovo svi mnogonovokrilaši imaju oba para krila i dugačka ticala. Usni su im organi preobraženi za grizenje, a u uglavnom se hrane biljnom hranom, raznim lišćem i plodovima. Razvijaju se nepotpunom preobrazbom jer su ličinke nalik na odrasle, a krila im se razvijaju postupno.
U novokrilaše ubrajamo slijedeće redove: obalčari (Plecoptera), ravnokrilci (Orthoptera), prelonošci (Embioptera), nakaznici (Cheleutoptera-Phasmida), kosoglavci (Zoraptera), uholaže (Dermaptera), šturkožoharaši (Natoptera), žoharaši (Dictyoptera) i istokrilci (Isoptera).

Najmnogobrojniji odsjek kukaca su malonovokrilaši, koji su se razvili u veliki broj oblika prilagođenih vrlo raznolikim ekološkim uvjetima. Broj rebara u njihovim krilima smanjen je u odnosu prema prethodnim skupinama kukaca. Razvijaju se homometabolijom.
Obuhvaćaju redove: kornjaša (Coleoptera), muljara (Megaloptera), dugovratki (Rhaphidioptera), plošnokrilaca (Planipennia), kljunarica (Mecoptera), tulara (Trichoptera), leptira (Lepidoptera), dvokrilaca (Diptera), buha (Siphonaptera), opnokrilaca (Hymenoptera) i lepezara (Strepsiptera).

Slabonovokrilaši sišu biljne i životinjske sokove pa su im krila vrlo raznoliko preobrazila, a u mnogih i nestala. Čak im je i razvoj pojednostavljen, pa teče putem prividno nepotpune preobrazbe.
Pripadaju im sljedeći redovi: grizlice (Psocoptera), životinjske uši (Phthiroptera), resokrilci (Thysanoptera) i polukrilci (Hemiptera).