14
četvrtak
studeni
2013
Dišni sustav pčele
Dišni sustav u pčela još se naziva i trahealni dišni sustav. Građen je od: dušnica, dišnih cijevi, dišnih vreća i dišnih kapilara. Dišne cijevi su kao i dušnice ektodermalnog porijekla te se sastoji od trahealnog epitela ili matrixa i unutrašnjeg dijela ili kutikularne intime. Matrix je tanak i u njemu se nalazi egzokutikularna nit ili taenidium koja daje čvrstoću dišnoj cijevi. Traheje se nastavljaju na tanke cjevčice ili traheole koje omataju organe radi njihove opskrbe kisikom. Disanje
Dušnice ili stigme su mali otvori koji služe za primanje kisika. Na tijelu pčele ima deset pari dušnica koje su smještene postrano na tijelu.
Prva tri para dušnica se nalazi na prsima i to tri s lijeve i tri s desne strane prsa, a ostalih sedam parova na zatku, tj. sedam dušnika s lijeve i sedam dušnika s desne strane zatka, s tim da se zadnji par dušnika ne vidi, jer se nalazi u komori žalca, u glavi nema dušnica. Pčele se ubrajaju u holopneustične kukce, odnosno kukce koji imaju potpuni broj dušnica za razliku od hemipneustičnih kukaca kod kojih je broj reduciran.
Po svojoj građi dušnice pripadaju kutikuli, tj. ektodermi. Svaki dušnik građen je od zapornice, usne, vrata i predvorja. Zapornice omogućavaju nesmetani ulaz plinova u dišne cijevi, ali sprečavaju istovremeno da uđu strane čestice i nečistoće. Usnice uz pomoć zapornog mišića otvaraju ili zatvaraju ulaz u dušnice. Prilikom zatvaranja, usnice se priklope jedna uz drugu, dok se vrat stisne i na taj način ne dopušta ulaz plinova i nečistoća.
Prostor između zapornice i usne se naziva predvorje ili atrium. U njemu se nalaze dlačice koje sprečavaju prodor nečistoća – krutih čestica i vode u dušnice tj. dišnu cijev. Svih deset pari dušnika spajaju se u dišne cijevi ili traheje.
Slika 1. Raspored dušnika na tijelu pčele
Uz traheje se nalaze posebna proširenja koja se nazivaju zračne ili dišne vreće koje su karakteristične za kukce - dobre letače kao što su i pčele. Dišne vreće kada se napune zrakom služe pčeli da lakše diše prilikom letenja. Dišne vreće se nalaze u glavi, prsima i zatku gdje su i najveće, odnosno protežu se čitavom dužinom zatka postrano od crijeva. Iz dišnih vreća izlaze dušnici koji se granaju u sitne dišne kapilare koje ulaze u tkiva organa i dopiru do njihovih stanica.
Za razliku od kralježnjaka kod kojih se kisik prenosi putem krvi, tj. spaja se s molekulama hemoglobina i dovodi do svih tkiva organizma, kod pčele se disanje odvija na drugačiji način. Dišni sustav pčele je odvojen od hemolife ili optjecajnog sustava i direktno prenosi kisik do stanica - tkiva. Mehanizam disanja u pčela se odvija putem aktivnog (ventilacija) i pasivnog (difuzija) disanja.
Difuzijom ili pasivnim disanjem kisik neprestano kola kroz dušnice i dišne cijevi u tijelo, a ugljični dioksid iz tijela. Disanje se odvija otvaranjem i zatvaranjem dušnica prema potrebi. Pri tome, udisaj je kada se dušnice zatvore i uđe zrak (kisik), a izdisaj je kada se dušnice otvore i izađe ugljični dioksid (ugljična kiselina).
Kod ventilacije proces disanja je baziran na radu mišića, odnosno aktivnom udisanju i izdisanju pri kojem se tijelo steže i rasteže. Pri udisanju mišić zatka se ispruži, a traheje se rašire te se zrak udahne, a pri izdisanju, mišić zatka se stegne, dok se traheje stisnu te se zrak izdahne.
Kada pčela miruje obavi oko 100 udisaja u minuti, a za vrijeme rada preko 200 udisaja u minuti.
komentiraj (0) * ispiši * #
